Kaže meni moja mater rođena…

… prateći me na jedno kraće putovanje i zagledajući me na vratima, tek što me ispusti iz zagrljalja dočim posusta pred naletom emocija što joj srce zgrijaše i dušu raznježiše :  – ¨… dušo majkina, bila sretnija nego ljepša dabogda…¨. Nije meni što mi familija ima običaj davati komplimente sumnjivog karaktera (¨ti se znaš pravo…

Nastavi čitanje →

Metamorfoze

Ne jutros. Ne samo jutros… Već neko vrijeme se budim kao neki kukac. Mali, potkožni, ugodni kukac. Nervira me taj kukac. Jebešga, jesam ja mile i krasne prirode pođahkad (češće pođah, nego kad), al’ ne baš ovoliko. Ovoliko je previše. Ispadam pitoma. I za sebe i za druge.  – Nije da nisam. No to je…

Nastavi čitanje →

Meow

Mislim da su ovo svi culi&vidjeli te se istovremeno nad tim i sasvim prigodno zgrazali. Takodjer mislim da je vecina  vidjela i ovo… te se i nad tim, sasvim prigodno, od srca nasmijala. Al’ ja sam vidjela i  ovo /hint 01:19 – 01:35… sa narocitim akcentom na 01:32 – 01:35/: I u onoj varijanti od…

Nastavi čitanje →

Šering

On je bio sav rumen u licu, hladnih dlanova i zbunjenog osmijeha. Ja sam bila bolesna. On je počinjao jednu rečenicu a završavao petu, preskakao treću da bi se vratio na drugu. Ja sam imala ogromne podočnjake i neugledne, djelimično raščupane ali ipak svezane uvojke. I sjedili smo za drugim stolom na sredini, s lijeve…

Nastavi čitanje →

Poznavanje (ženske) prirode i (muškog) društva

Kako zovemo ono kada nas On sabajle nježno pogleda pa vidi raščupane kose (koje je On zamrsio), oči pune sna podvučene kolobarima (i njihovom nastanku je On  itekako pridonio), izgrebanu nježnu kožu na  obrazima i  izgrižene usne (ne trebam ni reć’)… i tako milo nas gleda On, gleda, osmjehuje se… pa ispali  (da bude baš…

Nastavi čitanje →